|
Prošle sedmice hijerarh pravoslavne crkve na Kosovu, episkop Raško-Prizrenski
Artemij je u svom izlaganju u Vašingtonu pozvao svetsku zajednicu da aktivizira
delatnost orijentisanu za sredjivanju situacije u pokrajini i odredjivanje
njenog pravnog statusa.
Episkop Artemij je u svom izlaganju ponovo podsetio da je od završetka
kaznene akcije NATO u bivšoj Jugoslaviji Kosovo apustilo 250 hiljada Srba.
Tamo je uništeno 120 pravoslavnih hramova.
A ja mogu da dodam da mesni Albanci svesno uništavaju glavna svedočanstva
vekovnog prisustva srpske kulture u pokrajini. Karakteristično je da deo
svetinja potiče iz 12.,13. I 14.og veka. Ta žarišta pravoslavne kulture,
unikatni spomenici vizantijske arhitekture, odolela su svim elementarnih
nepogodama i zubu vremena. I čak pet stoleća turske vladavine nisu toliko
oštetili kulturnu baštinu Evrope, koliko par godina upravljanja savremenih
varvara pod zaštitom takozvane medjunarodne zajednice. Trupe, prisutne
u pokrajini, mogu samo da sa bezbedne udaljenosti posmatraju kako mesni
ološ vuče sveto kamenje da sagradi sebi kuću. Nikom ne pada na pamet da
odbrani šačicu Srba, koji su se rešili da spasu grobove predaka od mesnih
Albanaca. Čime se može objasniti zagonetna nemoć svetske zajednice?
Episkop Artemij je podsetio da su albanski ekstremisti pretvorili region
u kriminalnu enklavu, koja može da se pretvori i kancerom evrope. Zar Evropa
ne vidi kako se u području njenog mekog trbuha grupišu snage koje prete
da će pretvoriti u pakao miran život Evropljana? Trgovina drogom, belim
robljem i terorizam-sve ono to plaši čovečanstvo, cvatu na jugu starog
kontinenta. Zašto specijalne službe, koje hvataju u Švajcarskoj i Nemačkoj
pojedine predstavnike Al Kaide, ne dižu uzbunu zbog logora za obuku terorista,
koje pomenuta organizacija ima na Kosovu i u Bosni? Zar u Evropi ne vide,
gde se nalazi odredište narkotrafika?
Razume se, i Evropa i SAD odlično shvataju šta se dogadja u pokrajini.
I čak su svesne posledica nerešenosti pitanja njenog definitivnog statusa.
Nema statusa-znači nema vlatsi koja bi mogla biti pozvana na odgovornost.
Svi shvataju da mesni Albanci, proteravši 250 hiljada Srba iz pokrajine
na očigled trupa OUN, nemaju nikakvih stega. Niko, pa ni Vašington, ne
može da njima bilo što naredi. Rade sve što žele. Zaradjuju onako kako
umeju. A pljačke i trgovina drogom su uvek bile unosan posao.
Druga je stvar da je neophodno priznati greškom bombardovanja Jugoslavije
kako bi se čuo apel episkopa Artemija ili bar primetilo šta se ustvari
dogadja na Kosovu. Neophodno je priznati neodrživost vlastite politike
na Balkanu. Amerika, kao i bilo koja druga imperija, ne može da dozvoli
kritiku vlastitih akcija. A pored toga, Kosovo se nalazi sa druge strane
okeana. A što se tiče Evope, ona već po ko zna koji put postaje žrtva vlastite
nojeve politike. Uvučena 99.te godine u strašnu balkansku avanturu, koju
je počeo stariji brat, popustivši tada, danas mora da ćutke posmatra
kako na vlastitom delu raste tumor. I dok neko ne izmisli kako se mogu
obuzdati ekstremisti i banditi, kako se kosovske vlasti mogu naterati da
sednu na pregovarački sto, kako i prema kojim medjunarodnim normama mogu
da se rešavaju pitanja statusa pokrajine, sve dotle će kancerom samo rasti.
Da li je onda potrebno čekati stadijum , kad ništa drugo, osim hirurške
intervencije, ne može da pomogne?
02.02.2004
|