|
U atmosferi proslave 200.te godišnjice Prvog srpskog ustanka u Srbiji
počeli su, izgleda, novi pokušaji da se pronadje rešenje ustavne krize.
Istina je, zasada je teško reći šta se tačno dešava: da li se pojavilo
svetlo na kraju tunela ili se jednostavno nastavlja natezanje oponenata
sa ciljem da nametnu svoju koncepciju formiranja vlade.
Najnovije diskusije su pokazali da postoje četiri realne opcije za prebrodjavanje
sadašnje krize: formiranje srpske vlade parlamentarne većine uz učešće
i diktat Demokratske stranke; stvaranje vlade manjine od predstavnika Demokratske
stranke Srbije Vojislava Koštunice, grupe 17 plus Miroljuba Labusa i koalicije
Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića i Nove Srbije Velimira Ilića, pri
čemu ova vlada, da bude utvrdjena, mora dobiti u parlamentu podršku Demokratske
ili Socijalističke stranke Srbije. A četvrta opcija je raspisivanje novih
parlamentarnih izbora i nastavak političkog haosa u republici u toku mesec
i po do dva meseca.
Iz više razloga većina sadašnjih parlamentarnih stranaka ne želi nove izbore,
jer smatra da mogu dovesti do daljeg jačanja pozicija radikala.
Verovatno je upravo zato jedan od lidera Demokratske stranke Boris Tadić
izjavio da bi raspisivanje novih izbora značilo vrhunac neodgovornosti
i prouzrokovalo odstupanje Srbije od predvidjenih reformi i njenu izolaciju
od evropskih integracionih struktura.
Ali Demokratska stranka Srbije reagovala je dosta neobično, mada i ne neočekivano.
Rukovodstvo DSS odlučilo je da pristane na formiranje vlade demokratskog
bloka(bez demokratske stranke) uz podršku neophodne većine u parlamentu
koju će obezbediti poslanici-socijalisti.
Pri tome su uzete u obzir brojne izjave rukovodilaca SPS da su spremni
da radi prebrodjavanja političke krize i nastavka rada najviših organa
Srbije podrže vladu Vojislava Koštunice, ne pretendujući na svoje učešće
u njoj i bilo koje rukovodeće dužnosti.
Iz svega toga može da bude izvučen zaključak da ovu opciju podržavaju i
druge stranke-mogući učesnici budućeg kabineta. Za to je, posle burnog
zasedanja uprkos prvobitnom mišljenju Vuka Draškovića, istupilo čak i rukovodstvo
SPO.
Ovaj zaokret ne odgovara, naravno, liderima Demokratske stranke i njihovim
partnerima. On je izazvao zabrinutost i rukovodilaca EU. Formalno Havijer
Solana i drugi zapadni političari govore o tome da EU ne može i ne želi
da se meša u proces formiranja vlade Srbije. Ali istovremeno oni upućuju
različite pretnje i upozorenja da će takav razvoj dogadjaja naškoditi razvoju
odnosa Srbije s EU, za koju je svaki savez sa SPS neprihvatljiv.
Pri tome evropski Ťdemokratiť i Ťpobornici zakonať ne žele da priznaju
da je SPS punopravni učesnik političkog života Srbije i zakoniti predstavnik
u parlamentu birača, koji su za nju glasali.
Postoji još jedan interesantan momenat. Uprkos galame oko blokiranja DSS
sa socijalistima, SPS, prema izjavama njenog rukovodstva, još nije dobila
nikakvih zvaničnih predloga u vezi s tim i samo očekuje poziv na pregovore.
Mislim da neki korak u tom pravcu može da usledi posle konferencije Demokratske
stranke, predvidjene za najskorije vreme. Posle toga ćemo videti čime će
rezultirati sadašnje natezanje.
18.02.2004
|